Cvijeće i povrće treba saditi zajedno.Otkrijte koja je dobra združena sjetva

Korisni insekti uključuju bubamare, pčele, oprašivače, kao i parazitske insekte i predatore, koji su ključni za uspešnu proizvodnju nekih biljnih vrsta.U literaturi se često navode brojni pozitivni primeri kako cveće i ukrasno bilje mogu doprinijeti zaštiti voća i povrća od bolesti i štetočina. Na primjer, neven (Calendula officinalis L.) je posebno poznat po svom pozitivnom uticaju. Njegov korijen luči fitoncide, koji efikasno odbijaju zemljišne nematode. Pored toga, neven privlači korisne insekte poput pčela i drugih oprašivača, dok se lisne vaši drže podalje. Zbog ovih svojstava, neven je preporučljivo saditi širom vrta, posebno u organskoj proizvodnji, i pokazuje se kao vrlo koristan u blizini paradajza, kupusa, pasulja, luka i šargarepe.

U proizvodnji povrća u zatvorenim prostorima poput plastenika, neven može biti zasađen na početku i kraju redova, između redova, ili čak neposredno ispred ulaza u plastenik. Neven se koristi za pripremu različitih zaštitnih sredstava, naročito u organskoj proizvodnji. Tokom faze punog cvjetanja, zaoravanje nevena može pomoći u borbi protiv zemljišnih štetočina, dodatno poboljšavajući zaštitu usjeva.

U stručnoj literaturi postoje brojni primjeri kako cvijeće i ukrasno bilje mogu pozitivno uticati na voće i povrće, posebno u borbi protiv bolesti i štetočina. Neven (Calendula officinalis L.) je jedan od najpoznatijih primjera. Njegov korijen luči fitoncide koji efikasno odbijaju zemljišne nematode. Takođe, neven privlači korisne insekte kao što su pčele i oprašivači, dok lisne vaši često zaobilaze ovu biljku. Zato je preporučljivo posaditi neven u svim djelovima bašte, posebno u organskoj proizvodnji, i blizu biljaka kao što su paradajz, kupus, pasulj, luk i šargarepa.U zatvorenim prostorima poput plastenika, neven se može postaviti na početku i kraju redova, između redova ili ispred ulaza u plastenik. Od nevena se mogu pripremati različita zaštitna sredstva, posebno u organskoj proizvodnji. Zaoravanje nevena tokom punog cvjetanja može pomoći u kontrolisanju zemljišnih štetočina.Sličan efekat u borbi protiv nematoda pruža i hrizantema (Chrysanthemum indicum L.). Njene korijenove izlučevine djeluju protiv nematoda, dok intenzivan miris cvjetova može zbuniti ili odbiti štetne insekte.

Koje greške pravimo kada ih gajimo zajedno?

Iako kombinovana sadnja povrća i ukrasnih biljaka može imati mnoge prednosti, postoje i značajni problemi koji se mogu javiti kada se ove biljke gaje zajedno u zaštićenim prostorima, poput plastenika. Problemi nastaju jer mnoge vrste povrća i ukrasnog bilja dijele zajedničke štetne organizme.

Zajedničke štetočine i bolesti koje pogađaju i povrće i cvijeće mogu se lako širiti i razmnožavati kada se ove biljke sade blizu jedna druge. To stvara povoljne uslove za njihovo širenje tokom vegetacije. U mnogim slučajevima, ove štetne organizme je teško kontrolisati, posebno kada su u pitanju viroze koje pogađaju oba tipa biljaka. U takvim situacijama, jedini način zaštite je primjena niza preventivnih mjera.Viroze su posebno problematične jer ih često prenose insekti koji su vektori virusa. Ovi insekti ne samo da uzrokuju direktnu štetu biljkama kroz ishranu, već mogu i prenijeti viruse sa zaraženih na zdrave biljke, što dodatno komplikuje zaštitu i može ozbiljno ugroziti proizvodnju.

Virus bronzavosti paradajza (Tomato spotted wilt virus, TSWV)

Predstavlja jedan od deset najvažnijih ekonomskih virusa u poljoprivredi. Ovaj virus uzrokuje značajne štete na različitim biljkama kako u otvorenim, tako i u zatvorenim usjevima. Posebno su pogođene vrste kao što su paprika, paradajz, krompir, lubenica, salata, plavi patlidžan, grašak i pasulj. Takođe, i duvan i mnoge cvjetne vrste poput begonije, pelargonije, impatiens, gloksinije, gladiole, hrizanteme i druge cvetne vrste su osetljive na ovaj virus.

Vektori, odnosno prenosioci ovog virusa, su tripsi iz reda Thysanoptera. Najvažniji vektori uključuju kalifornijski trips (Frankliniella occidentalis), duvanov trips (F. fusca), lukov trips (Thrips tabaci) i dugi trips. Tripsi mogu razviti oko 15 generacija godišnje. Tokom jedne generacije, ženka tripsa polaže između 150 i 300 jaja, iako je prosečno 50-60 jaja po jednoj ženki. Ova jaja se polažu u tkivo lista, peteljku ili cvetnu ložu, čime su zaštićena od insekticida i teže dostupna za kontrolu.

U zatvorenim prostorima poput staklenika i plastenika, infestacija tripsa može početi već u februaru, dok se na otvorenom polju obično pojavljuje tokom ljeta. Na otvorenom polju, životni ciklus tripsa se često prekida tokom zime, dok u zatvorenim prostorima traje neprekidno, omogućavajući prisustvo svih razvojnih stadijuma u bilo kojem trenutku. Ovo stalno prisustvo svih stadijuma tripsa u zatvorenim prostorima dodatno otežava njihovu kontrolu i doprinosi neprekidnom širenju virusa.Zbog preklapanja različitih razvojnih stadijuma tripsa, kontrola ovog štetočina postaje veoma izazovna, što doprinosi kontinuiranom širenju TSWV u zatvorenim prostorima. Danas je gotovo nemoguće pronaći staklenike ili plastenike u našem regionu u kojima kalifornijski trips nije prisutan.Osim što su vektori virusa, tripsi uzrokuju direktna oštećenja na biljkama svojim ishranom. Larve i odrasli tripsi se hrane sišući sokove sa naličja lista, što dovodi do pojave bjeličastih pjega koje se spajaju i pokrivaju čitavu lisnu površinu, uzrokujući njeno sušenje. Tripsi takođe napadaju pupoljke i cvjetove, nanoseći značajne štete. Njihova ishrana na polenu i tek zametnutim plodovima smanjuje kvalitet plodova, a posebno šteta na mladim plodovima može uzrokovati deformitete, dodatno smanjujući prinos i kvalitet.

Virus nekrotične pegavosti impatiensa (Impatiens necrotic spot virus, INSV) se najčešće javlja kod ukrasnih biljaka, iako broj otkrivenih povrtarskih biljaka koje su osjetljive na ovaj virus raste. Među ukrasnim biljkama, INSV može zahvatiti impatiens, begonije, ciklame, anterijume, gloksinije, dalije, lobelije, jagorčevine i druge vrste. Od povrtarskih biljaka, virus može uticati na paradajz, papriku, spanać, salatu, krastavac i još neke vrste.

Slično kao i kod virusa bronzavosti paradajza (TSWV), kalifornijski trips (Frankliniella occidentalis) je vektor za INSV. Zbog toga je od ključne važnosti sprovesti mjere zaštite od tripsa kako bi se uspešno proizvodile ukrasne i povrtarske biljke. Takođe, preporučuje se selekcija biljaka ka razvoju otpornosti na ove viruse.

Oba virusa mogu izazvati slične simptome na biljkama. To uključuje kržljavost cele biljke, prstenaste pjege, kao i hlorotične (žute) ili nekrotične (smeđe) šare na listovima. Simptomi mogu biti nespecifični i mogu nalikovati onima izazvanim gljivama, bakterijama ili nedostatkom hranljivih elemenata. Ponekad, zaražene biljke mogu biti latentne, što znači da ne pokazuju vidljive simptome, ali virus može i dalje da se širi tokom vegetacije. Ova latentna priroda zaraze dodatno otežava kontrolu i sprečavanje širenja virusa.

Virus mozaika krastavca (Cucumber mosaic virus, CMV) je jedan od najrasprostranjenijih virusa na svijetu, sa sposobnošću da zarazi više od 1300 različitih biljnih vrsta. Ovaj virus često napada povrtlarske vrste kao što su paprika, paradajz, krastavac, dinja, lubenica, tikva, pasulj, grašak i salata. Takođe, CMV ima širok spektar domaćina među ukrasnim biljkama, uključujući pelargoniju, impatiens, petuniju i begoniju.Virus se prenosi putem vegetativnog razmnožavanja biljaka i putem insekata vektora iz familije Aphididae, tj. lisnih vaši. Postoji više od 80 različitih vrsta lisnih vaši koje mogu preneti CM.Simptomi infekcije CMV-om mogu se uočiti na različitim delovima biljke, uključujući listove, peteljke, stabljiku i plodove. Na listovima se mogu pojaviti svjetlosne pjegice, smanjena lisna površina, nitavost i uvijenost. Na stabljici se javljaju hloroze (žute mrlje) i nekroze (smrt tkiva). Zaražene biljke često zaostaju u rastu, uvijaju se, venu i suše. Na plodovima se mogu videti koncentrični prstenovi, a plodovi su obično sitniji, slabo razvijeni i lošijeg kvaliteta. U slučaju teže zaraze, plodovi mogu biti potpuno deformisani i neupotrebljivi za tržište.

Mjere zaštite

Epidemijska pojava biljnih bolesti izazvanih virusima često je povezana s širenjem njihovih glavnih vektora i međunarodnim trgovinama, naročito kada je reč o ukrasnim biljkama i zaraženom propagativnom materijalu kao što su rasad, reznice i saksijsko cvijeće. Zbog toga je ključno sprovesti strogu fitosanitarnu kontrolu biljnog materijala pri uvozu, u referentnim laboratorijama koje mogu potvrditi njegovu zdravstvenu ispravnost. Na graničnim prelazima treba obratiti posebnu pažnju na karantinske štetne organizme kako bi se spriječilo njihovo unošenje u zemlju.

Jedna od važnih agrotehničkih mjera za kontrolu bolesti je sprovođenje plodoreda. Ovaj metod podrazumeva organizovan redosled gajenja različitih biljnih vrsta na istoj površini u različitim vremenskim intervalima. Cilj plodoreda je da se stvore povoljniji uslovi za proizvodnju, obezbede hraniva i smanji rizik od bolesti i štetočina. U idealnim uslovima, trebalo bi obezbijediti prostornu izolaciju između različitih biljaka u zaštićenim prostorima ili na otvorenom polju. Ako se kombinuje proizvodnja povrća i cvijeća, važno je da se biraju vrste koje nemaju zajedničke štetne organizme kako bi se prekinuo ciklus razvoja bolesti i štetočina tokom vegetacije.

Ne postoje direktne mere za suzbijanje biljnih virusa, pa je kontrola virusa zasnovana na preventivnim mjerama. Zaražene biljke treba što prije ukloniti iz usjeva kako bi se smanjila mogućnost širenja bolesti. Kontrola vektora, kao što su tripsi i lisne vaši, može se vršiti hemijskim ili biološkim mjerama. Za detekciju početnih napada i smanjenje broja štetočina, koriste se plave ljepljive klopke za tripse i žute ljepljive klopke za lisne vaši.

Bitna preventivna mera je suzbijanje korova, naročito onih koji služe kao domaćini za vektore, unutar i oko zaštićenih prostora. Postavljanje "insect-proof" mreža na ventilacione otvore i ulaze takođe je značajno za sprečavanje ulaska štetočina. Preporučuje se da se zaštićeni prostor potpuno očisti i ostavi prazan 7-14 dana pre setve ili sadnje u novoj proizvodnoj sezoni, čime se dodatno smanjuje rizik od kontaminacije.